Adam Vuk, magistar njemačkoga i hrvatskoga jezika
Baš kao i kolegica Danica, i on je još u osnovnoj školi znao da će jednoga dana biti profesor njemačkoga jezika. No na početku to baš i nije bilo tako. Naime, iako je kao dijete boravio jedno vrijeme u Münchenu, to mu nije pomoglo kada je u petome razredu počeo formalno učiti njemački. Roditelji su zatražili od školske pedagoginje da ga se prebaci u “engleski razred”, što je ona odbila. Odluka je to zbog koje joj je danas iznimno zahvalan. Ne može se točno prisjetiti što je tada bio problem, ali zna da mu u tome petom razredu njemački nije išao. Uopće. I onda je nasreću tijekom ljetnih praznika nešto “kliknulo” u glavi i kad je počela nova školska godina, nastavnica je bila iznenađena činjenicom da je nekako progovorio njemački. Tada mu je zapravo “krenulo s njemačkim” i njegova ljubav i divljenje prema tome potpuno logičnom jeziku od toga su trenutka samo rasli. Njegova druga ljubav bila je hrvatski jezik, stoga je 2006. upisao studij germanistike i kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Još za vrijeme studija počeo je predavati njemački jezik i tako stjecati prva iskustva s one druge strane razreda. Jako voli svoj posao, a nada se da od toga u konačnici profitiraju najviše njegovi učenici za koje svaki put želi pripremiti najbolji mogući sat. Najsretniji je kad mu učenici kažu da su primijetili da su napredovali u njemačkome ili kad se u razredu usred nekog razgovora o nekoj temi sjeti jezičnih početaka svojih učenika.
Pored svoga stalnog posla profesora njemačkoga jezika već dugi niz godina radi u Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture gdje predaje hrvatski kao strani i drugi jezik.